Dubrovnik je  riznica kulturno - povijesnih spomenika koji su nastajali tijekom tisućgodišnjeg razdoblja njegovog postojanja. U prošlosti je bio Grad-Republika, uz Veneciju jedan od najpoznatijih kulturno-gospodarskih središta na Mediteranu.

U novijoj povijesti je središte suvremenih kulturnih i turističkih zbivanja: grad ljetnog festivala - međunarodne smotre vrhunskih dostignuća glazbeno-scenskog stvaralaštva, grad muzeja i galerija. Te vrijednosti stvorile su od Dubrovnika prostor koji pruža bogati izbor raznovrsnih doživljaja i uzbuđenja, ali i potpuni odmor u tihom, umirujućem okolišu blage mediteranske klime i prekrasnih primorskih pejzaža.

Lijepih je krajeva mnogo na zemlji, ali Dubrovčani vjeruju da je njihov najljepši. Toplo južno podneblje, prozračno plavo nebo, smaragdno zelene i tamnoplave prebistre morske dubine na rubnom dodiru kamenih obala razlijevaju se po brojnim dragama i uvalicama, po pješćanim plažama i strmim hridinama okićenim najbujnijim ruhom mediteranske i suptropske flore. Pod blagim izrazito mediteranskim podnebljem, Dubrovnik se i usred zime kupa u moru sunca, rascvjetanih i zrelih naranči i limuna.

Dubrovnik - foto galerija

Postoji nekoliko teorija o osnutku Dubrovnika (Ragusa), a općeprihvaćena je ona da je Grad osnovan u 7. st., kad su se Latini iz grada Epidaura (južnije od Dubrovnika, na istom je položaju današnji Cavtat) sklonili pred navalom Avara i Slavena na hrid Laus, što znači stijena. Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđ, na kopnu preko puta hridi i nazvali su ga Dubrava, što znači šuma duba (hrasta). Tijekom vremena su se naselja sve više povezivala da bi se potpuno spojila u 11. st., nasuvši uski kanal što ih je dijelio (današnja ulica Placa tj. Stradun), a u 12. st. i 13. st. zaštitivši se potpuno obrambenim zidinama (dub. miri).

Prema drugim teorijama i antičkim natpisima Dubrovnik je možda osnovan i prije 3. st., kao malo naselje na otočiću Laus.

Procvat Dubrovačke republike
Dubrovačka Republika je bila patricijska aristokratska republika u kojoj je vlast imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću (parlament). Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (Senat) koje se brinulo za vanjske poslove, te Malo vijeće (izvršna vlast). Knez se birao na 1 mjesec kako bi se spriječila ikakva korupcija. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika, što ga je činilo jednim od većih gradova u Europi (London oko 50000, Firenca preko 100000)

U Dubrovniku je najviše poštovana bila sloboda. Imao je svoju zastavu (s likom zaštitnika sv. Vlaha i drugu sa slovima "LIBERTAS - lat. Sloboda"), grb i vojsku. Uspostavio je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim europskim zemljama. Njihove interese na dvorovima europskih vladara zastupaju njihovi poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca.